-

Opet sam "down", Ništa novo; pokušao nešto s jednom curom, pa popio odjeb. Ni prvi ni zadnji, tek milijun i neki u nizu (tko ih može tolike izbrojiti). Zapravo ni ne boli, naviknuo sam se. Kao da me netko stalno šuta nogom u dupe, pa više i ne osjećam jer mi je dupe odrvenilo. Valjda bih trebao osjećati neku bol, udarac na ego, tugu, razočaranost.... ali ne, samo ogromna praznina, tolika da se gubim u njoj.... I da, opet sam popio antidepresiv...točnije dva ovaj put, jer ne mogu ovakav iz sobe, da starci ne vide, pa će ispitivati, pa će mi ići na kurac... a i idem van poslije, pa da ne bediram društvo sa svojim sranjima, promašenim životom i svime onime o čemu introvertirani anksiozni depresivci kao ja razmišljaju. I cijeli ovaj tjedan sam se pucao antidepresivima i održavali su me donekle normalnim.. Kvragu sve, čini se da sam se navukao na njih.. a kao, prirodni su, gospina trava, žablji bataci, vještičje stidne dlake i to.. i ne stvaraju ovisnost... kurca ne stvaraju.... jebem ti život.

pozdrav ljudi!