-
Dakle... tata mi je zaboravio cestitati 17. rodjendan, pravi se da ne postojim. Nisam pricala s njim nekih 5 godina. Situacija u obitelji je sve lošija i lošija. Ovaj tjedan je bio uzasan. Danas je jedan od onih dana kada samo zelim pobjeci, negdje daleko... znam da to nije rješenje. I ne zelim pobjeci od problema, samo moram biti sama i razbistriti misli.
ne sjećam se da mi je ijedan rođendan dobro prošao....17. mi roditelji nisu čestitali jer su bili ljuti na mene, od prijatelja se nitko nije sjetio, zabava je propala jer su mi frendice imale "važnijeg" posla,preplakala sam cijeli taj vikend...18. je bio dosadan,ali barem nisam sjedila doma plačući...odlučila sam ne slaviti više rođendan...i ne očekivati ni od koga da se sjeti...očito im nije stalo...
ne želim reći da je meni bilo gore (jer definitivno nije), želim samo da znaš da nas ima koji suosjećamo s tobom jer smo proživili slično...rekla bi ti da će biti bolje,ali znam da nećeš vjerovati ( kao što nisam ni ja tada)...zato ću ti samo reći: jača si nego što misliš, pronađi malo nade u svojim snovima (sigurno imaš neke planove za budućnost) i preživi kroz ovaj tjedan...sve je to životno iskustvo...bolje je osjećati i bol nego ispraznost... WHEN YOU FALL THE HARDEST,YOU FIND HOW STRONG YOU ARE...
PS.glazba pomaže kad si tužna :)
http://www.youtube.com/watch?v=3giLq4gsLq4
hvala :) puno mi to znaci,.. i ja to mislim... ono sto te ne ubije, ojaca te... ako nista drugo :)
vjerujem u to da ce jednog dana biti bolje, jer je uostalom zivot ono sto od njega napravis... i sigurna sam da se sve desava sa nekim razlogom.
:)))