socijalna fobija
kad imam bar jednog frenda pokraj sebe sve je super (što više ljudi to bolje), ali kad sam solo onda mi je katastrofa. Stalno imam neki osjećaj da me ekipa gleda i da mi se potajno smiju itd. Pogotovo kad sam na faksu i sam prolazim pokraj ljudi s kojima sam se družio na početku, a sad više nisam toliko dobar. Užas! Zato sam sad na faksu što je manje moguće, jer mi je najgore kad moram solo sjedit na predavanju, a ta ekipa je uvijek zajedno u grupi. Onak, sam sebi izgledam jadno. A ovi moji su na faksu svaku prijestupnu, pa se većinu vremena osjećam grozno.
Sad razmišljam o odlasku psihologu, mada ne znam kako bi mi on mogao pomoći, pošto i meni ovo zvuči smješno, ali jednostavno se tako osjećam
ma boli te kac nemoj se s tim opterecivat....pa ides pobogu na faks...svi smo se mi tamo individualno upisali a ne u paru...mozda ipak nebi bilo lose da otides kod psihologa da popricat pa ce ti on rec zasto je to tako.
znam kak ti je, al ono, ponašaj se ko da si dio te ekipe s kojom si se kao prestao družit, budi full opušten i serviraj im novog, samopouzdanog, sigurnog sebe. :) ljudi takve ljude ne odbacuju, pa makar glumili, jer često ni ne skuže da se radi o glumi, naravno, ako je glumac dobar. zajebavaj se, smij, budi opušten i prirodan i to je to. :) na kraju, nisi na faksu zauvijek, zašto si onda ne olakšat tih par godina života umjesto da budeš solo i bivaš u bedu?
vutre buraz